12. 05. 2015

Reforma sustava socijalne skrbi – još jedan rusvaj!

Reforma sustava socijalne skrbi – još jedan rusvaj!

Izazovi Europeizacije sustava socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj – jesu li predložene reforme održive?

Na temu Europeizacija sustava socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj, održan je 8. svibnja 2015. godine okrugli stol u auli Pravnog fakulteta u Zagrebu.

Na okrugli stol pozvani su polaznici doktorskih studija socijalnog rada i socijalne politike, kao i srodnih specijalističkih studija, predstavnici centara za socijalnu skrb gradova i županija, socijalnih ustanova, organizacija civilnog društva te istraživači i profesori iz ovog područja.

Kako je reforma sustava socijalne skrbi planirana u oviru jedinstvenih centara za naknade (JCN), objedinit će se svi oblici novčanih davanja i novčane socijalne pomoći, dječji doplatak, rodiljne i roditeljske potpore te naknade za nezaposlene. Predviđeno je da jedinstveni centri za naknade djeluju u sustavu državne uprave.

Svrha okruglog stola nije bila debata već želja da se potakne dialog predstavnika različitih sudionika u predloženom konceptu reforme te da se ukaže na izazove pred kojima se on nalazi.

Uvodno izlaganje, u kojem je predstavljen koncept reforme, iznio je Hrvoje Sadarić, pomoćnik ministrice Ministarstva socijalne politike i mladih.

Istaknuo je da se reforma provodi po preporuci europske komisije i da započinje u listopadu 2015. godine. Provodit će se konsolidacijom na dvije razine: zajamčene minimalne naknade i zajamčeni minimalni standard, i to umrežavanjem svih centara socijalne skrbi u RH i osnivanjem JCN (jedinstvenih centara naknade) što će osigurati zakonodavni i financijski okvir za razdoblje da 2020. godine.

Uvaženi prof.dr.sc. Gojko Bežovan, profesor socijalne politike, bio je drugi uvodničar i istaknuo je niz negativnih i nedorečenih strana reforme. Otvorio je pitanje korisničke perspektive i postoje li programi socijalnih rizika, te koliko je izgledan novi okvir europeizacije socijalne politike i stvarenje održive socijalne države.

Nakon kratke i angažirane diskusije, budući da je trajanje okruglog stola bilo ograničeno, mnogo je pitanja ostalo bez odgovora i sve prisutna je bila opća nejasnoća i nesigurnost a može se zaključiti sljedeće: korisnik za centre socijalne skrbi postaje nevidljiv.

Ostalo je neodgovoreno pitanje postoji li procjena troškova reforme i postoje li adekvatno educirani ljudi koji to mogu kvalitetno odraditi.

Sama reforma nije dobro pripremljena i vrlo je rizičan projekt koji u postojeće Centre za socijalnu skrb donosi potres. Stvorit će nova skupa administracija a nigdje se ne bavi pitanjem siromaštva. Ne bavi se niti deinstitualizacijom djece smještene u dječje domove niti obrazlaže na što će se potrošiti 100.000 eura sredstava.

Po svemu sudeći, bit će to još jedna neuspjela reforma, na koju će se potrošiti puno novaca a oni najpotrebitiji – konačni korisnici, ostati će u najboljem slučaju, na istom iako se neminovno nameće misao da će im biti još i teže i gore.

— Vlasta Medar