Odgovori na često postavljana pitanja

  • Iskreno – kako sam postala član Laburista

    Nikad prije nisam bila niti u jednoj političkoj stranci. Čim bi se u društvu poveo bilo kakav razgovor o politici nisam ništa razumjela, samo bih osjetila grč u želucu jer takva tema i razgovori nisu vodili ničemu. Prazna naklapanja. Imala sam osjećaj da ljudi, kada bi ponestalo teme za razgovor, vrte neki svoj „film“ o politici, tek toliko da razgovor teče.

    Oko mene prijatelji, rodbina, poznanici, susjedi – nitko nije bio u politici. U sredinama gdje sam nekada radila, pojedini radni kolege bili su članovi neke stranke. Tu i tamo su se sramežljivo odavali da pripadaju toj i toj stranci. A oni su se meni tada činili smiješni i nisam se uopće trudila da se na bilo kakav način povežem s njima, osim naravno onoliko koliko je to posao zahtijevao.

    Na radiju i televiziji non-stop su se vrtile teme oko politike. S godinama čovjek sazrije i počinje shvaćati da se zapravo cijeli život sastoji od politike. Ako se nećeš  njome baviti, ona se svakako bavi tobom.

    Odjednom sam progledala. Preko noći u mome poslovnom okruženju počeli su raditi tridesetogodišnjaci bez staža i prave struke na direktorskim položajima, a da se nigdje nije pojavio niti jedan javni natječaj za njihovo radno mjesto. Čovjek cijeli život predano radi, ali nema napretka. Pojavili su se pojedinci iz političkih stranaka koji su preko noći postali pravi bogatuni, bahati, bez ikakvih radnih navika i vinuli se u nebo. Obećavali su sve i svašta, ali samo da bi njima bilo bolje. Za to mi je trebalo vremena da shvatim što je politika.

    Međutim, smatram da svaki čovjek ima sasvjest i da nisu svi isti. Nikad nisam poželjela biti na njihovim položajima, jer laž i otimačina je kratka vijeka. Želim svojim gradom, po  svom kvartu, hodati uzdignute glave bez da me netko proziva za laži i obmane.

    Nakon ljeta prošle godine sinula mi je ideja da i ja mogu nečime pridonijeti, a ne samo odmahivati glavom, zgražati se i šutiti pognute glave.

    Jedina prava politička stranka za moj pojam u skladu mojih moralnih vrijednosti bila je stranka Laburista. U svom okruženju nisam poznavala niti jednog pripadnika te stranke.

    Nisam se dugo dvoumila, već sam na internetu pronašla sve što me zanimalo vezano za Laburiste. Jedino sam morala nazvati predsjednika stranke mog ogranka prema mjestu stanovanja. I krenulo je. Nisam dugo čekala i postala sam njihov član.

    Ljudima nije svejedno u kakvu sredinu dolaze i s kime će se susretati. Moj doživljaj ulaska u stranku Laburista je zaista bio prijateljski, otvoren i druželjubiv. Prije svega osjećala sam da te ljude kao da ih već poznam sto godina. Ti ljudi  su ozbiljni i radišni članovi našega društva i s ponosom mogu reći da mi je drago da pripadam Laburistima.

    To nije reklama za Laburiste, to je zaista tako! Nemojte misliti da sam ušla u stranku radi  karijerizma, na sreću taj položaj sam si sama osigurala predanim radom u svojoj radnoj sredini. Mislim da je na taj način stranka Laburista dobila puno takvih predanih članova koji nikad nisu mislili sudjelovati u politici.

    Vrijeme je učinilo svoje, sad mi moramo pokazati da smo pravilno postupili!

    Marina Šola, dipl.oec.

  • Tko je povjerenik za moj ogranak?

    Imena naših povjerenika kao i izabranih predsjednika ogranka i podružnica uvijek možete potražiti na ovoj internetskoj stranici pod linkom Organizacija. Javite se njima i od njih ćete dobiti sve odgovore koji se tiču ogranka ili podružnice.

  • Zašto je naziv stranke Hrvatski laburisti – Stranka rada?

    Zato jer prilikom registracije nismo mogli registrirati imena poput Stranka rada, Hrvatska stranka rada i slično. Naime, već postoje političke stranke takvih imena te je naše moralo biti razlikovno.