21. 02. 2013

21.2. Dan materinskog jezika

21.2. Dan materinskog jezika

UNESCO, UN-ova organizacija za kulturu i obrazovanje, 1999. godine proglasila je 21. veljače Međunarodnim danom materinskog jezika s ciljem unapređivanja, učenja i razvoja materinskog jezika, te njegovanja jezične i kulturne raznolikosti i višejezičnosti. Materinji ili materinski jezik je termin kojim označujemo prvi jezik koji neka osoba nauči u svojoj obitelji.

Hrvatski jezik je u RH zaštićen Ustavom Republike Hrvatske. Članak 12. Ustava kaže da je u Republici Hrvatskoj u službenoj uporabi hrvatski jezik. I to je sve. Ne postoji zakon niti podzakonski akti. Ništa drugo ne štiti hrvatski jezik, tu bitnu sastavnicu našeg suvereniteta. Na to je još u travnju 2010. godine u svom članku upozorio gospodin Nikola Vuljanić (Zakon o javnoj uporabi Hrvatskog jezika), a predsjednik stranke gospodin Dragutin Lesar, zastupnik Hrvatskih laburista – Stranke rada, temeljem članka 84. Ustava Republike Hrvatske te članka 129. Poslovnika hrvatskog sabora, podnio je 22.travnja 2010. godine prijedlog Zakona o javnoj uporabi Hrvatskog jezika. Vijeće za normu,  na zamolbu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, 18. svibnja 2010., na svojoj 25. sjednici raspravljalo je o tom prijedlogu zakona te ga je podržalo. Ipak prijedlog nije ušao u saborsku proceduru. Važno je istaknuti da u čl. 35. tog prijedloga zakona piše: “Vlada Republike Hrvatske predložit će Hrvatskom saboru nacionalni program jezične politike u roku od šest (6) mjeseci od stupanja na snagu ovog zakona.

Znači, RH još uvijek nema program jezične politike ili ako ga ima onda ga ne provodi. Većina europskih zemalja ima zakon o službenoj uporabi jezika.

Vlada mora kompetentno voditi svoju nacionalnu jezičnu politiku i štiti hrvatski jezik. Bez jezika narod nije narod jer je vlastiti jezik potvrda postojanja i trajanja. Hrvatska i Hrvati ponose se svojom kulturnom baštinom, a o najbitnijem i najprepoznatljivijem čimbeniku te  baštine vodi se najmanje brige. Jezik je čuvar etnokulture, blago prema kojem se svaki čovjek treba odnositi s ljubavi i poštovanjem.

Kroz povijest smo se borili protiv turcizama i poturčivanja, mađarizacije i germanizacije našeg jezika i nepotrebno je podsjećati na te značajne pokrete za opstojnost hrvatskog jezika i baštine. Hoćemo li sada pokleknuti pred sve prisutnom anglizacijom zbog tromosti i očigledne nezainteresiranosti Vlade?!

Englezi imaju slogan: “Imamo najidealniji izvozni proizvod koji je nepokvarljiv, bez roka trajanja i ne podlježe carini – engleski jezik.”

Nisam anglofob, i sama dobro govorim i pišem engleski, ali prije svega i na prvom mjestu mi je moja domovina Hrvatska i moj materinji hrvatski jezik. Nasljeđe trebamo sačuvati.

Pravopisnom problematikom treba se baviti isključivo struka u okviru svoje mjerodavnosti.  Pitanje je hoće li se struka imati čime baviti ako naš jezik ne zaštitimo na vrijeme i spasimo što se spasiti da, jer jezik medija je gori nego ikada (posebno na televiziji)  a u šetnji gradskim ulicama zapitam se u kojoj sam zemlji dok me s pročelja trgovina napadaju nazivi trgovina i natpisi na njima na stranim jezicima.

Prema podacima UNESCO-a, danas u svijetu postoji oko 6000 jezika. Ista statistika bilježi da svaka dva tjedna nestaje po jedan jezik. Trenutno se bilježi 2.474 jezika kojima prijeti izumiranje, a od 1950.godine do danas zabilježen je nestanak 230 jezika.

Svaki jezik je spremište ljudskih iskustava i spoznaja. Hoćemo li i tu baštinu prodati kao i ostala nacionalna blaga, npr. jedini otok na Plitvičkim jezerima, ili nam je zadaća, dužnost i obaveza prema precima i prema budućim naraštajima zaštiti, očuvati, voljeti i njegovati naš jedan jedini materinji jezik – hrvatski jezik.

Vlasta Medar
članica Odbora za obrazovanje i šport Podružnice grada Zagreba