10. 07. 2013

Anonimni spasitelji s društvenog dna i dna čaše

Anonimni spasitelji s društvenog dna i dna čaše

Iako više ne odgovaram na anonimno – provokatorske mailove, odlučila sam dati podršku kolegama koji su reagirali prije mene.

Bez obzira što moj mail dolazi sa službene adrese, pisat ću ga kao osoba, a ne kao vršiteljica neke funkcije, dakle, moja reakcija će biti iskrena i emotivna.

Znam tko stoji iza ovih mailova, provokacija, pokušaja uništavanja jedne dobre ideje, znam većinu vas koji uporno unosite razdor samo iz razloga što niste ostvarili svoje osobne ciljeve, znam tko ste i žalosti me što smo nekad zajedno sjedili, pili kavu i razmjenjivali mišljenja, pričali, komunicirali… tada su vam puna usta bila i Lesara i laburizma. Sjećate se? I niste tražili dlaku u jajetu bez obzira što ste znali da nam neke stvari, a učinjene na samom početku,  nisu savršene.

Razumijem da ćete sve napraviti da tu dlaku sada nađete, jer ste svojom nesposobnošću uspjeli upropastiti svoje mjesto pod zvijezdama. Fascinira me kako se udružuju svi disidenti, oni koji drugačije razmišljaju, oni koji su željeli nametati svoje bolesno – glupe ideje (iako su neke od takvih glupljih ideja bile odobrene, no radi svoje nesposobnosti nisu bili u stanju ni zavrtiti priču), oni koji su propustili svoju šansu, priliku koja se pruža jednom u životu; gledam i ne vjerujem koliko ljudi koji su se međusobno mrzili, pljuvali, vrijeđali, tračali, sada imaju ljubavi jedni prema drugima, sve mi milina gledati tu ljubav, odobravanje, tapšanje po ramenu, lajkanje, podržavanje i zajedničko slovkanje i stvaranje nekog novog maila koji će doći opet sa neke anonimne adrese… pravi ste fejsbuk revolucionari, klasični dušobrižnici i čuvari demokracije!

Znam da znate tko je što pričao o kome i znam da znate da ja znam, jer je većina vas sa mnom podijelila najdublje tajne i uvijek mi rekla nešto u povjerenju… samo što ja nisam ta koja će bilo čije povjerenje zlorabiti… želim da se ova saga završi i da napokon počnemo politički djelovati i prestanemo se baviti sami sa sobom, želim da se ovo licemjerje prekine, jer prije nikome nije smetalo nešto što se danas jako osuđuje. Prije se smjelo raditi što  danas nije dozvoljeno ili sada se ne smije raditi što je prije bilo totalno normalno. Da, rejting nam pada, da, lokalni izbori nisu prošli očekivano, da, nismo uspjeli svugdje iznjedriti poznatog i prepametnog laburistu (negdje iz razloga što nije bilo vremena, negdje iz razloga što deset glupih starosjedioca bira jedanaestog i ne žele dati priliku pametnijima od sebe, a negdje smo ih i pronašli; i tu imamo  i vijećnike i načelnike), da to je sve točno, i subjektivno i objektivno i ovako i onako ili kako god i najveći razlog toga svega negativnog leži upravo u toj opsjednutosti  samim sobom, u  podmetanju i tračanju. Nije važno tko ima kakve kompetencije, nije važno tko što zna i u čemu ima iskustva, jedino je važno da je od početka u Stranci i da je stajao na štandu i samo takvi članovi moraju biti na prvim mjestima na listama, nema veze što znamo da nećemo polučiti nikakav uspjeh, ali idemo u borbu… i kad ne prođemo uvijek možemo i hoćemo okriviti nekog drugog.

Država nam je u velikim problemima, narod nam je na rubu egzistencije, a  mi se zafrkavamo,  propuštamo šansu koja nam se daje na dlanu, neki namjerno rade razdor, neke boli briga, vrebaju iz sjene,  neka  će druga budala odraditi  njihov posao, a nekima je očito u interesu da svima bude što gore, da naši klinci moraju otići trbuhom za kruhom, jer neće ovdje moći ostvariti ništa. Čudi me da kolege koje su stvarale ovu stranku skupa sa mnom, ili šute ili odobravaju ili sudjeluju u pokušajima razdora. Isti oni koji su se  puno trudili da uspijemo u onome  što ni jednoj stranci nije uspjelo zadnjih dvadesetak godina.

Sramota me da sam sa takvim ljudima ikad komunicirala, žao mi je sada, žao mi je što sam im vjerovala, simpatizirala ih, branila ih, branila ih kad su mi pokušali otvoriti oči s tračevima kojima su me blatili… ma fuj… kako netko može uopće pomisliti da sam Lesarova priležnica, pa za boga miloga, zdrobila bi ga… pa kakva je percepcija vas koji takve stvari izmišljate, zar vam je inteligencija na nivou sobne temperature ili niža? Kako možete izmišljati i kako se usuđujete petljati u nečije obitelji? Brakove? Zašto sebe ne pogledate, vaše neuspjele brakove, živote, ono što ste ostvarili u životu, zašto se ne bavite pravim političkim sponzorušama ako već nemate pametnijeg posla, nego izmišljate priče o biciklima i priležnicama.

I zato svi vi, ostavite si malo dostojanstva i pošaljite mi zahtjev za ispis, odmah ću vam odgovoriti na njega, diskrecija je zajamčena – časna riječ, a vi koji niste članovi stranke, niste ni bili, okanite se ćorava posla i okrenite se svojoj budućnosti, obitelji i osiguranju vlastite  egzistencije, jer cigarete poskupljuju, a i runde u birtiji se sve teže plaćaju. Ali i svi vi visokopozicionirani koji podupirete ove mailove, oglasite se i iznesite svoja prava i iskrena  mišljenja i stavove, javno, da vidimo da li se usudite (al bez fige u džepu!!!)

Maja Ilčić
član stranke

p.s. svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je …. namjerna!