11. 02. 2013

Bandićev predizborni cirkus za naivce

Bandićev predizborni cirkus za naivce

„Zagreb će platiti Nori Fori koliko joj bude nedostajalo novca za liječenje u Americi“, dramatizirao je ovih dana Milan Bandić pred televizijskim kamerama i, poslije snježne komedije, opet se probio među udarne vijesti važnijih medija. Na stranu njegovo samaritanstvo, predizborno hinjeno ili iskreno, pa i nesporna činjenica da je cijela Hrvatska morala, kao što jest, stati u obranu života te djevojčice. I svakoga drugog u sličnoj nesreći. Ali, kada je to zagrebački gradonačelnik pitao sugrađane smije li u njihovo ime dijeliti (neograničeno!?) njihov novac, pa i u humane svrhe? Obećanjima i tuđim novcem, nedostojno, sebi gradi predizborni spomenik kao što je to višekratno radio i dosad. Nemoralno je iskorištavati nečiju bolest za svoj probitak. No, njegov se politički anemičan protukandidat, aktualni ministar zdravstva Rajko Ostojić, čak ni toga nije sjetio, nego je nešto prigodno mucao o paragrafima i ograničenjima, a hvali se da će potući Bandića na izborima. Čime? Bandić je opet medijski agresivno pokazao koliko je debelo premazan svim (ne)političkim mastima.

Birači u hrvatskoj metropoli morali bi vrlo ozbiljno i odgovorno staviti prst na čelo prije negoli se odluče hoće li takvom političaru opet zaokružiti ime na svibanjskim lokalnim izborima. Dok se kolona njegovih protukandidata za „prvog Zagrepčanina“ još nije ni popunila, Bandić je već mjesecima u manje-više (ne)skrivenoj berbi predizbornih bodova kojima po svaku cijenu želi steći što veću promidžbenu prednost u odnosu na svoje suparnike. Zasad su poznati samo Rajko Ostojić (SDP), Vladimir Ferdelji (HSS, HSLS, Zelena lista, Nezavisna lista don Ivana Grubišića) i Branko Vukšić (Hrvatski laburisti-Stranka rada). Međutim, oni i možda još tko od aspiranata morat će si sami, uz pomoć matične političke stranke i eventualnih donatora platiti predizborno osvajanje srca birača. Neće, kao Bandić, biti u prigodi duboko zavlačiti ruku u džepove poreznih obveznika pod prozirnim izgovorom da to čine u ime i u interesu Zagrepčana.

„Naš Milan“, kako Bandiću neprofesionalno tepa Radio Sljeme, a tu neobičnu intimnost s ozarenim razumijevanjem puštaju na mali ekran HTV-a voditelji emisije „Dobro jutro, Hrvatska“, nekim se Božjim čudom neočekivano preobrazio iz političkog mrtvaca nakon debakla na predsjedničkim i parlamentarnim izborima u raspomamljenog favorita u utrci za novi gradonačelnički mandat. „Ne priprema se on za još četiri, nego za osam godina“, povjerljivo je novinaru Globusa namignuo jedan njegov pročelnik. Tjednik otkriva da je „naš Milan“ počeo kampanju dijetom i smršavio 12 kilograma, otvorio je profile na Facebooku i Twitteru, kanal na Youtubeu, vodi blog… Oko njega već uvelike vrve glumci, sportaši, poduzetnici, predstavnici civilnih udruga,, gradskih četvrti, nezadovoljni SDP-ovci, čelnici PR agencija i kojekakav drugi svijet. Svi bi oni, ako prođe na izborima, za njegov bogat stol, pa makar i samo po mrvice.

A on, čudo jedno, što kaže teta Violeta, ni sekundu ne posustaje u svom spektaklu, velikom predizbornom showu kojim impresionira samo naivce: redovito trči u praskozorje, jurca Zagrebom od jutra do mraka (presvlači se u automobilu!), podebljava svotu za uređenje Trga dr. Franje Tuđmana s 2,5 na 10 milijuna kuna ne bi li pridobio desno biračko tijelo, grli se s čelnicima romskih udruga, reže torte i ljubi stogodišnjake po staračkim domovima, na svim javnim okupljanjima u prvim je redovima i uvijek neizbježan pred objektivima i mikrofonima, konspirativno razgovara s kardinalom Josipom Bozanićem, trga „nemoralne“ Gavelline kazališne plakate („Uđite u kožu vjernika, pa pljujte!“), kritizira protivnike, svađa se s oponentima, otvara izložbe i sportske turnire, rukuje se s vremešnom Amerikankom Judith Reisman za koju zapravo nitko ne zna tko je… Svaki glas je važan! – Bandićevo je geslo, a HTV-ovi novinari ne propuštaju podebljati taj interes „najmilijega gosta“ ni u posebnim emisijama.

Nije tek režirani cirkus sa snijegom izbacio Bandića u trenutnu medijsku orbitu („Očistio sam cijeli grad! Sad moram pobijediti na izborima!“), koji je masovnom mobilizacijom čistača i drakonskim smjenama u Zimskoj službi neke podsjetio na najveći new deal u Zagrebu nakon Univerzijade, nego je za to zaslužna razvedena mreža njegovih iskusnih suradnika i novinara od povjerenja, koji mu osiguravaju najučinkovitiju medijsku logistiku. Zadaća je po svaku cijenu, što više novcem zagrebačkih poreznih obveznika, omogućiti Bandiću da ostane u orbiti, da ga kamere i mikrofoni stalno drže u prvom planu, a novinari danonoćno prate na svaki poziv i uvijek pitaju za mišljenje…

Bez te forsirane opsjene o Bandiću Supermanu i gradonačelničkom geniju, javna predodžba o njemu svela bi se na ono što on uistinu jest, za što (ni)je uistinu (ne)zaslužan i što uistinu (ne) može dati Zagrepčanima u mandatu za koji se nudi. A sve to skupa ne samo da nije mnogo, nego je Bandićeva realnost veliki mjehur od sapunice koji porezni obveznici basnoslovno plaćaju. Nije on Nori Fori, što bi bio red, ponudio svoj novac, svoj debeli novčanik izvadio iz džepa, nego se požurio javno prsiti novcem zagrebačke sirotinje koja grca u dugovima, nema za režije, strepi od ovršitelja i šverca se u ZET-ovim tramvajima, a svejedno je nekom sićom pripomogla da djevojčica Nora Šitum otputuje na liječenje u Philadelphiju. Zagreb nije Milan Bandić niti je novac građana njegov, pa ga smije dijeliti kome i koliko hoće! Dobrim je dijelom i on zaslužan što Zagrepčani imaju preskupe komunalije, debeli prirez, namiruju neumjereno visoke plaće cijele vojske rukovodilaca u gubitašu Zagrebačkom holdingu, što tako neugodno škripi u školstvu, zdravstvu, kulturi, sportu, zbrinjavanju otpada…

A Milan Bandić bi opet za „prvog Zagrepčanina“, pa što koštalo građane – koštalo. Njegova je savjest čista!? Hoće li naivci na biralištima u svibnju opet biti u većini i u namještenom predizbornom showu progutati udicu sa samo virtualnim mamcem? (Marijan Vogrinec)