15. 01. 2013

Birokratski udar na zdrav razum

Zagrebačka gradska birokracija opet je, po tko zna koji već put, očitom nesavjesnošću i socijalnom neosjetljivošću, uzburkala krv roditeljima predškolske djece. Novogodišnji tsunami svih mogućih i nemogućih poskupljenja žestoko se sručio i na najosjetljivije: od 1. siječnja aktualan je novi model plaćanja (poskupljenje!) boravka djece u jaslicama i vrtićima, a dokumente za možebitne olakšice treba dostaviti najkasnije do 18. siječnja. Kad je eksplodiralo nezadovoljstvo roditelja zbog prekratkog roka za prikupljanje i dostavu dokumenata, gradska se prosvjetna vlast trgnula i produžila taj rok do konca ožujka. U tom će razdoblju valjda i najsporija služba Porezne uprave izdati roditeljima potvrde o dohotku, porezu i prirezu za 2012. godinu.

Uvodi se dohodovni cenzus, koji načelno ne bi trebao biti sporan, ali do neba je sporna i nerazumljiva birokratska hitnja kojom se, grlom u jagode, roditelje prvotno poslalo u potjeru za silnim potvrdama radi utvrđivanja koliko će ubuduće plaćati za svoje obiteljske uzdanice u predškolskim ustanovama.

Tko to ne učini u zadanom roku, zaprijetilo se s pozicija gradske vlasti, plaćat će najvišu novu cijenu vrtića – 600 kuna mjesečno. Tisućama majki i očeva, razumljivo, krv je udarila u glavu, a prosvjedni je glas odjeknuo i iz udruga Roda i Vrtić za sve. Kome je to u Gradskom uredu za obrazovanje uopće moglo pasti na pamet, pitaju, na sam Badnjak slati obavijest vrtićima o novom cjeniku i roku za predaju dokumenata kad već tog dana u njima gotovo nije bilo nikoga, kad je većina djece zbog blagdana i školskih praznika još najmanje dva tjedna bila na raspustu, a predškolske ustanove ulaze u puni pogon tek od 14. siječnja!?

Zar to nitko nije bio kadar predvidjeti, pa na vrijeme postupiti razumno i ljudski?

Posljedice nerazumne hitnje Gradskog ureda za obrazovanje još se osjećaju. Mnogim roditeljima, unatoč naknadnom pametovanju vrtićkih teta, pedagoginja i lokalnih političara zaduženih za „popravljanje štete“, još nije jasno trebaju li do 31. ožujka dostaviti sve dokumente u kompletu, a do 18. siječnja samo potpisanu izjavu o broju članova zajedničkog kućanstva i njihovim prihodima u 2012. godini. Ili obratno, ili kako drukčije… Nikom nije svejedno hoće li i kako ostvariti pravo na niži novčani udjel (od 150 do 600 kuna mjesečno) u ekonomskoj cijeni predškolske usluge (1900 kuna za desetosatni redoviti program u petodnevnom radnom tjednu, odnosno 1300 kuna za poludnevni). Roditelji su na mukama i zbog drugih nejasnoća.

Recimo, što će biti u slučajevima kad jedan ili oba roditelja ostanu bez posla, pa im se mjesečni prihodi u 2013. drastično smanje, odnosno koji su već na burzi rada, a radili su dio 2012. godine? Službeni porezni podaci više im nisu vjerodostojni za iduće razdoblje? Može li, tko i kako lažirati dokumente o stvarnim primanjima? Hoće li se primjenom novog cjenika obeštetiti roditelje koji su po isporučenim uplatnicama lani plaćali 2000 kuna mjesečno zbog kratkoročnog, neuspjelog cjenovnog pokusa gradonačelnika Milana Bandića?

Pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje Ivica Lovrić, doduše, tvrdi da će se uvažavati sve promjene u roditeljskim primanjima, ali i apelira na građansku odgovornost roditelja u prijavljivanju vrtićima svojih stvarnih prihoda. Ako netko zna za kakvog prevaranta, kaže, dužan ga je prijaviti Poreznoj upravi, jer lokalna samouprava za to nije nadležna. Eto ti ga sad, opet se traži da građani budu cinkeri i doušnici, da obavljaju posao za koji su zaduženi i pristojno plaćeni specijalizirani državni službenici! Kao što se traži da prijavljuju konobare i trgovce koji varaju na fiskalnim blagajnama, ne izdaju račune, itd, a za nagradu će  sudjelovati – u nagradnom natječaju! Živa komedija! Bandić pak uvjerava novinare da „njegovi kolege“ iz Gradskog ureda za financije „traže rješenje“ za sporna plaćanja po 2000 kuna, „užurbano vijećaju kako bi obeštetili one ‘bedake’ koji su lani plaćali vrtiće po uplatnicama“. Živi bili, pa vidjeli.

Ostaje gorak dojam o tome kako se zagrebačka vlast opet neprimjereno ponaša prema roditeljima predškolske djece, iako im već godinama nije sposobna osigurati ni dovoljno vrtićkog prostora niti kvalitetne odgojne uvjete.

Marijan Vogrinec