3. 10. 2012

Glas naroda: “Politički horor o zlatnoj koki”

Glas naroda: “Politički horor o zlatnoj koki”

Debela zagrebačka proračunska koka očito više ne nese zlatna jaja, koja su mnogi u podsljemenskoj nacionalnoj metropoli godinama kusali u božjem miru i zadovoljstvu, neometani ni od koga, pa se odjednom digla silna frka. Doduše, očekivalo se da će Bernardićev ešalon u Gradskoj skupštini glatko odbiti rebalans proračuna što ga je podastro gradonačelnik Milan Bandić, pa će Zagreb do daljnjeg preživljavati na mjerama privremene obustave izvršenja proračuna. Ali, politička kvaka sukoba bivših stranačkih sudrugova, sada raspoređenih na moćnim mjestima u predstavničkoj i izvršnoj vlasti u glavnom gradu Republike Hrvatske, na žalost, nije u principijelnom razilaženju, demokratskoj borbi mišljenja i zalaganju za dobro građana iz čijih džepova namiruju svoje masne mjesečne prinadležnosti. Skrivena poanta je održati se na vlasti, izboriti taktičku prednost i strategijski se prilagoditi skorom lokalnoizbornom osvajanju što boljih startnih položaja. Bez obzira na volju i životne potrebe građana.

Sukob gradonačelnika Milana Bandića s Gradskom skupštinom, koju čvrsto vodi SDP, sliči sudaru dvaju ovnova na brvnu. Nepopustljivo i beskompromisno jedni drugima redom pobijaju i odbijaju prijedloge i „krvavo“ naplaćuju čak i neke političke račune iz prošlosti, a nasušni životni problemi Zagrepčana ostaju po strani. Unatoč zakonskim obvezama o učinkovitoj suradnji predstavničke i izvršne vlasti, što u hrvatskoj metropoli uglavnom više ne funkcionira otkako je Bandić izbačen iz SDP-a i ostao sam sa svojim političkim kompasom.

Aktualan politički igrokaz s proračunom u zagrebačkom kazalištu apsurda nastavak je – da spomenemo samo najzvučnije – financijske komedije sa „zlatnim zahodima“, milijunske igre oko Dinama, gužve u Varšavskoj i na Cvjetnom trgu, farse s cijenama jaslica i vrtića, megalomanije s fontanama i pothodnikom pred Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom, dramatičnoga „građanskog neposluha“ na Jakuševcu, stalnog problematiziranja poslovanja mastodonta Zagrebačkog holdinga…

Budući da se oporba u gradskoj vlasti, osobito HDZ, nije iskazala većom osjetljivošću za stvarne potrebe i interese građana niti je pokušala ozbiljnije utjecati na uvođenje reda u upravljanju Zagrebom, sukobi i srozavanje ugleda vladajućeg ustroja nastavljeno je do nepodnošljive razine.

Zagrepčani, a to je četvrtina Hrvatske, nisu zaslužili to da se preko njihovih leđa obračunavaju neodgovorni pojedinci, koji su politiku pretvorili u valjda doživotno zanimanje, ma koliko se oslanjali na jaku stranačku logistiku, pozivali na zakone i branili biračkim povjerenjem. Ti građani, koji im očito više neće dati glas ni pod kakvim populističkim pritiskom u predizbornom razdoblju, pročitali su skrivenu poantu aktualnih sukoba u zagrebačkom upravljačkom ustroju: novac i način njegove raspodjele! Svojim proračunom u milijardama kuna, gospodarskim i inim resursima, Zagreb je država u malom. Tko vlada Zagrebom, zapravo vlada Hrvatskom. Ta koncentracija novca i moći djeluje opojno i zasljepljujuće, ali i vrlo opasno osvoje li je ljudi i interesne (političke?) skupine skrivenih namjera.

Da je tome otprilike tako, potvrđuje Bandićeva spremnost podići svoj sukob s Gradskom skupštinom i SDP-om na višu razini: najavio je ustavnom tužbom obezvrijediti Zakon o financiranju lokalne i područne samouprave, zatražiti pomoć Ministarstva uprave, pa i raspuštanje Gradske skupštine, koja ga ruši svim sredstvima. Suprotstavljena pak strana, koja 100-postotno proizlazi iz državnog vladajućega gnijezda, ne ostaje mu dužna: u gradsku je upravu ušla inspekcija Ministarstva financija, a gradonačelniku se zbog njezinih nalaza i zahtjeva digla kosa na glavi i samo što mu srce nije otkazalo. Zatraženo je da Zagreb vrati u državni proračun 337 milijuna kuna poreznog viška za decentralizirane funkcije, utvrđen je manjak prihoda (godinama!) veći od 800 milijuna kuna, počela je gradnja famoznih fontana i pothodnika, a novac nije bio planiran, nenamjenski je potrošen novac komunalne naknade za radove na Cvjetnom trgu, itd.

Skupštinari, dakle, naređuju gradonačelniku da za iduću sjednicu pripremi novi rebalans proračuna zasnovan na realnim prihodima, transparentnim rashodima, ravnomjernom zadovoljavanju javnih potreba i preporukama za proračunski nadzor. Gradska uprava se našla na grdnim mukama, što potvrđuje i pročelnik Gradskog ureda za financije Slavko Kojić: „Čini se kao da je Grad Zagreb stalno u intenzivnoj njezi, priključen na privremene mjere. Pokrivat ćemo gubitke, ali više od 60 milijuna kuna ne možemo. Imam osjećaj kao da igram šah s ljudima koji ne znaju pravila igre. Rebalans se mora donijeti po istom postupku kao i sam proračun“. Zagrebačka zlatna koka recesijski se počela hraniti sve osjetnijim smanjenjem proračunskih prihoda, pa se sukobi s novcem kao glavnim motivom više ni ne skrivaju u političkim obračunima.

Taj film, dakako, svakodnevno gledamo u državnom kinu, gdje su ministri Slavko Linić i Radimir Čačić stalni glumci u tom hrvatskom hororu, a gostujuću ulogu povremeno preuzima premijer Zoran Milanović. Pogrešni redateljski zahvati i amaterska gluma ne mogu nas privesti olakšavajućem svršetku, jer to recesijskim scenarijem jednostavno nije predviđeno.

Zagrebački gordijski čvor vjerojatno će uspješno presjeći tek lokalni izbori u proljeće 2013. godine, jer su gradonačelnik i skupštinska većina toliko posvađani da jednostavno nisu sposobni za kompromis i dogovor u interesu građana, koji su im zapravo poslodavci. Oporbena manjina u aktualnoj vlasti pak nije sposobna privesti političkoj pameti i djelovati konstruktivno među sukobljenim stranama. Grad Zagreb će, dakako, ostatak godine još preživljavati i bez rebalansa svog proračuna, nije to neka prevelika smetnja, ali jest zabrinjavajuće kako će dalje funkcionirati, ako se uredno ne donese proračun za 2013. Grad Zagreb povijesno je i za budućnost odveć dragocjen simbol svega što Hrvatska jest da bi se njime poigravali neodgovorni i nezreli političari.

Marijan Vogrinec