5. 03. 2013

Komunalni mastodont na gubitaški pogon

Komunalni mastodont na gubitaški pogon

Što su to Zagrepčani skrivili bogu ili vragu, pa tako dugo moraju ispaštati zbog kronične političke nesloge i stalne svađe gradonačelnika Milana Bandića, Gradske skupštine i čelništva Zagrebačkog holdinga? Ni krivi ni dužni, neugodno se meškolje u tom kazalištu apsurda, inata i povrijeđenih taština najodgovornijih za normalno funkcioniranje hrvatske metropole. Istodobno im se komunalna ruka sve dublje nabija u džep, pobirući i posljednji sitniš. Jesu li skori lokalni izbori napokon prilika da se Zagrepčani zahvale i „vječnom“ gradonačelniku i SDP-ovoj vlasti u metropoli, pa daju povjerenje političarima koji će znati ne samo privesti Grad i Holding svrsi i razlogu (organizacijski i financijski) nego i rješavati ključne probleme žitelja u svim dijelovima milijunske metropole?

Otkako je SDP, za kaznu, izbacio Bandića iz svojih redova, a zadržao dominaciju u Gradskoj skupštini i čelništvu Holdinga, predstavnička i izvršna vlast u Zagrebu više se ni o čemu važnom ne mogu dogovoriti. Na štetu građana. Povremeni truli kompromisi, recimo o cijeni vrtića i proračunu vrijednom oko 6,5 milijardi kuna, nisu im nikakva utjeha i ne mogu ih uvjeriti da ugodno žive u modernom europskom velegradu, koji sinergijski vode sposobni i uspješni ljudi.

Gradski oci, kako im se tepalo još davno prije urbane idile gospona Fulira, godinama se ne znaju nositi s prijetnjom katastrofalne ekološke bombe na Jakuševcu i učinkovitim zbrinjavanjem otpada, divljom gradnjom, regulacijom prometa i režimom parkiranja, funkcionalnim i jeftinim gradskim prijevozom, gospodarenjem gradskom imovinom, problemima stanovanja, socijalnim potrebama… Da je znanja, odgovornosti i moralno-političkog osjećaja za svakodnevne životne potrebe građana i njihov djece, pola tih upitnika poskidao bi sam Zagrebački holding. Taj komunalni mastodont s više od 13.000 zaposlenih najveće je i najskuplje poduzeće u Hrvatskoj koje samo na plaće, razne povlastice i druge troškove poslovanja troši nevjerojatnih 42 posto prihoda.

To je kronični dugogodišnji gubitaš s više šefova i podšefova nego radnika i čiji se financijski minusi i poslovni promašaji uredno alimentiraju iz džepova građana preskupim grijanjem i vodoopskrbom, javnim prijevozom i odvozom otpada, skupim plinom i električnom energijom, raznim komunalnim nametima i sve nedostupnijim osnovnim gradskim uslugama… Zagreb i njegov holding doživjeli su nedavno i bolan rejtinški (Moody’s) pad, a građani većinom pojma nemaju da su već i zaduženi kod međunarodnih lihvara za vrtoglavih 10 milijardi eura. Kako će to i kada otplatiti, vrag će ga znati.

To Bandićevo i SDP-ovo čedo iz zajedničkih im dana istostranačke ljubavi i sreće, pak, odmetnulo se od gradonačelnika, više ga ne sluša i prkosi mu gdje god stigne, jer ga vode ljudi koje politički brifiraju gazde s Iblerovog trga, pa se i na toj pozornici odigrava ista tragikomedija kao i na nacionalnoj sceni države milijun nezamislivih paradoksa.

Zato bi prvi potezi nove vlasti u Gradskoj skupštini i gradonačelnikovom uredu trebali zahvatiti upravo Zagrebački holding radi bar 20-postotnog početnog sniženja njegovih troškova poslovanja. To bi prije svega podrazumijevalo smanjenje prevelikog administrativno-upravljačkog aparata (samo u Direkciji, kojoj su i ove godine povećane plaće, radi gotovo 200 ljudi) kao posljedicu temeljitog organizacijsko-poslovnog preustroja s racionalnijom mrežom poslovnih cjelina. Novi ustroj morali bi odrediti stručnjaci, a ne politika, uvažavajući potrebu poboljšanja komunalnih usluga i domaćinskog raspolaganja novcem građana. Poslovne rezultate ne bi smjeli određivati pretežno zaduživanja i poskupljenja usluga, nego učinkovita financijska korelacija kvalitetnog korištenja vlastitih resursa, materijalnih i ljudskih, te razumnih prihoda od krajnjih korisnika usluga. Preustroj će možda pokazati da je dugoročnije uputno podijeliti Zagrebački holding na više samostalnih poslovno srodnih i međuovisnih cjelina, s odgovarajućom redistribucijom i restrukturiranjem dugova. O dubiozama, koje spominju neke revizije i inspekcije, svoje će reći i prema odgovornima postupiti nadležna državna tijela kako je red i zakon.

Ne mora u Holdingu i ubuduće biti pod istom kapom sve od metle do autobusa, od izdavanja knjiga do smeća na Jakuševcu…. Recimo, što to zajedničko imaju ZET s gubitkom od 1,3 milijarde kuna te Plinara ili Gradske ljekarne s poslovanjem u plusu, osim zajedničkom predsjednika uprave Ive Čovića!? Unatoč posprdnim dosjetkama na račun brojnih Holdingovih direktora („Al’ je dobar ovaj režim, plaća ide, a ja ležim“ ili „Ondje sjede ljudi koji nisu napravili u životu ni pasju kućicu, ali nakon izbora ih većina neće ondje sjediti“) i crnih činjenica (samo za jubilarne nagrade 55 milijuna kuna, u četiri godine 513 novih radnika i pola milijarde veća masa plaća, financijska imovina smanjena s 2,1 milijarde na 11 milijuna kuna, političko uhljebljivanje članova, koalicijskih partnera i simpatizera SDP-a), Bandić ne može zamagliti svoju odgovornost za pljesnivo stanje tog komunalnog diva, kojem je godinama s SDP-om držao svijeću.

Građani Zagreba, međutim, na lokalnim će izborima odlučiti hoće li napokon demokratska metla pomesti s gradske i vlasti u Holdingu sve „nezamjenjive“ koji su hrvatsku metropolu gotovo doveli na prosjački štap. (Marijan Vogrinec)