8. 08. 2013

Lopovluk za upravljačem

Lopovluk za upravljačem

Mediji se razvikali ovih dana o tome kako je zagrebački eko-taksist A.D. (36) pokušao opljačkati tročlanu američku obitelj nakon što ju je dovezao u Zračnu luku na Plesu. Umjesto da se Amerikanci sretni i zadovoljni vrate kući u Sjevernu Karolinu, s lijepim uspomenama na Zagreb, njegove ljude i cijelu 28. članicu Europske unije, Hrvatska će im ostati neprogutana knedla u grlu. Zbog nekog idiota koji je primitivan lopovluk gurnuo ispred profesionalnog, pa i nacionalnog ugleda. Usred turističke sezone, za koju se posrnula Lijepa naša grčevito hvata kao utopljenik za slamku, među nama je i takvih koji ne prežu osramotiti ju grabeži po svaku cijenu. I pred strancima! Domaći su već oguglali na kukolj među zagrebačkim taksistima, na nemoral pojedinaca, neljubaznost, čak agresivnost i drske prijevare, pa nije neka ekskluziva da se u redovima Eko taxija našao i A.D., okorjeli recidivist s više od 300 kaznenih djela!

Već petog dana njegova taksiranja po Zagrebu, piše Jutarnji list, uhvatio ga je Amerikanac J.D.W (30) kako vadi novčanik s novcem i dokumentima iz prtljage svog putnika i prijavio dežurnim policajcima u Zračnoj luci.

I, tu bismo mogli staviti točku. Dalje ureduju pravna država i poslodavac nepopravljivog taksista, pa će A.D. vjerojatno (ako će?) fasovati što zaslužuje. Međutim, ostaje nerazjašnjen stalni problem: tko i kako zapošljava vozače u  zagrebačkim taksijima!? Unatoč povećanoj konkurenciji u dodjeli koncesija za tu vrst usluga, pa i fizičkim obračunima taksista konkurentskih tvrtki, lopovima i prevarantima ne staje se na kraj. Istina, Zagreb svojom taksi službom nije na najlošijem glasu među metropolama Starog kontinenta, ali to mu nije nikakva utjeha. Zlo se mora iskorijeniti, a za to i gradska uprava i državna vlast imaju sve učinkovite alate. Treba ih samo primijeniti i najveći dio posla je obavljen.

Taksisti su svojevrsni poslovni i kulturni, u najširem smislu, ambasadori grada u koji gost dolazi i s kojima se najčešće prvima susreće. Oni na osobit način legitimiraju sve Zagrepčane, dio su identiteta metropole, važna sastavnica predodžbe koju stranac stječe o našem velegradu i njegovim ljudima. Uopće nije svejedno kakav će dojam steći stranac o nama i gradu tisućljetne povijesti, uljudbe, kulturnih, znanstvenih, vjerskih i općih društvenih tradicija kojima se ponosimo kao civilizirana europska sredina. Ako neki „neprilagođeni“ pojedinac već na prvom koraku u Zagrebu ubije u pojam gosta svojom neotesanošću, jezičnom invalidnošću, lopovskim sklonostima, nekomunikativnošću ili nepoznavanjem važnijih kulturno-povijesnih i administrativnih adresa, nanio je dugoročnu štetu svim Zagrepčanima i imidžu metropole koja ga uzdržava. To se osobito promidžbeno osvećuje u turističkoj sezoni kad je Zagreb prepun stranih gostiju, koji se zadržavaju nekoliko dana ili su samo u prolazu.

Prema jednom istraživanju po metodi „mistery shopping“ u 22 europska grada, provedenom prije dvije godine, zagrebački su taksisti na ljestvici prijevara u „zlatnoj sredini“: najbolji su oni u Barceloni, a najgori u Ljubljani! No, izvijestio je tada portal Indeks.hr, nijedna vožnja u Zagrebu nije bila besprijekorna. Prigovoreno im je da ne izdaju račun, razgovaraju mobitelom dok voze, ne prakticiraju plaćanje kreditnom karticom, imaju problema u sporazumijevanju na stranim jezicima, ne voze najkraćom trasom, nego obilazno i skuplje… Ipak, istraživači su stanje u Zagrebu ocijenili „prihvatljivim“ i njegove taksiste stavili u isti koš s kolegama iz Bruxellesa, Ženeve, Hamburga, Osla, Rotterdama, Salzburga i Zuericha.

Zagrebački taksisti česta su tema i na sjednicama Gradske skupštine, gdje su gradonačelnik Milan Bandić i gradski zastupnici rijetko kad nalazili zajednički jezik. Očito je milijun raznih interesa u pitanju (čitaj: opipljivih novčanih koristi!), pojedinačnih i skupnih, pa će taj problem i ubuduće paliti žestoke sukobe pod krinkom sučeljavanja „stranačkih programa“. Najnoviji Bandićev prijedlog je jedan taksi na 500 Zagrepčana, umjesto na 600 kao dosad, što podrazumijeva automatsko povećanje broja dozvola. Protiv te odluke je (zbog navodnog pogodovanja konkurenciji) i najveće udruženje taksista u gradu, Radio taksi, koje je zatražilo i pomoć Ministarstva prometa. To je ministarstvo pak prozvalo zagrebačku vlast zbog dozvola za taksiranje tvrtki Cammeo za vozila koja su već imala dozvole u Svetoj Nedelji.

Očito, Bandić vraća predizborni dug taksistima s 90 novih dozvola, a istodobno tvrdi: „Nisam Robin Hood!“ I ne obazire se na vapaje, čak i iz partnerskog HSLS-a, da će povećanjem broja dozvola uništiti postojeće taksiste. Predizborno obećanje taksistima, kad je računao na njihove glasove, želi ispuniti – odmah.

Nitko i dalje ne dira u suštinu problema – kakvoću i cijenu taksi usluge u Zagrebu. Mlaćenje love bez mnogo obzira i kupoprodaja političke naklonosti, očito, važniji su od nekakvih trica i kučina u celofanu ugleda i imidža europskoga grada, pa zvao se on i Zagreb, sa svim turističkim ambicijama i uljudbenim tradicijama! Dok se za upravljač taksija sjeda po kriteriju babe i stričeva, rodijačkih veza, stranačkih i HB iskaznica… te ne provjeravaju ključni uvjeti koji kvalificiraju taksistu kao kulturnog ambasadora, ljubaznog poliglota, kvalificiranog znalca povijesti grada, razgovorljivog vodiča i informatora o svemu što gosta zanima u Zagrebu, te nadasve poštenog vozača, neće biti sreće.

Ali bit će novinarske sreće za pisati o sramoti i drskim prijevarama među dijelom taksista, koji svojom poslovnom nezrelošću i kriminalnom gramzljivošću sramote cijelu službu i ostavljaju loš dojam gostima o „belom Zagrebu gradu“. Kao taksist koji je bolesnici iz Vinkovaca naplatio 100 kuna za vožnju od Glavnog kolodvora do bolnice Sveti duh, odnosno novinaru „Provjerenog“ Nove TV 60 kuna na relaciji od samo 4,5 kilometara. Kamere te tv-kuće zabilježile su upravo nevjerojatne događaje u zagrebačkim taksijima u prošloj novogodišnjoj noći. „Naš novinar vozio se u dva nasumce izabrana taksija i u oba su ga prevarili“, među inim je objavila Nova TV. „U jednom je umjesto maksimalnih 120 kuna, koliko nam je pokazao okvirni izračun cijena taksi usluga, platio 200 kuna. Račun koji mu je izdan je – krivotvoren. Drugi je vozač nekoliko puta kažnjavan zbog nepoštivanja kodeksa ponašanja taksi vozača. Međutim, i jedan i drugi voze i dalje.“

Je li Zagreb, nakon što je izabrao novu gradsku vlast, doduše sa starim gradonačelnikom i starim upravljačkim navikama, zreo za prosijati svoju taksi službu po kriteriju kvalificiranosti za taj posao i poštenja u njegovu obavljanju? Strahujemo da nije. (Marijan Vogrinec)