22. 08. 2013

Milan Bandić: Drž’te lopova!

Milan Bandić: Drž’te lopova!

Laburisti su već od svog  stranačkog konstituiranja upozoravali, pa i kolumnama na ovom webu, na rastrošnu, klijentelističku, rodijačku i dugoročno pogubnu bandićevštinu u upravljanju Zagrebom. I na kancerogeno stanje u Zagrebačkom holdingu, koje će se vrlo brzo građanima bolno obiti o glavu. Ali, uzalud! Dosadašnji gradonačelnik Milan Bandić i njegova lista samoproglašenih „karijernih i moralnih vertikala“ dobili su na lokalnim izborima uvjerljivo povjerenje Zagrepčana. I, tome se nema što prigovoriti: demokracija je demokracija. Što su većinski željeli, to će Zagrepčani imati iduće četiri godine, pa…

Jedva da su se nove stražnjice privikle na udobne fotelje, a već prvi znakovit alarm odjekuje velegradom: Holding se utapa u financijskoj crnoj rupi pod smrtonosnim teretom blizu 3,5 milijardi kuna! Krivac? Bivši čelnik Ivo Čović i SDP. Ni u snu „vječni“ gradonačelnik Milan Bandić, kapo svih gradskih poduzeća, pa i spomenutog utopljenika! On, dakako, nema ništa s gubicima, rodijačko-klijentelističkim zapošljavanjem, kloniranjem šefovskih radnih mjesta, zamračenim golemim zajmovima te sličnim zlom države i glavnoga grada, podjednako udarenih mokrom krpom 99,9 posto izvornih hrvatskih domoljuba!

Bandić sad može mirno sazivati novinare i granatirati optužbama svoje bivše gradske drugove, rešetati po dubiozama i skupim  promašajima, jer je sila toga palo u zaborav i zakonsku zastaru. Što je s njegovom gradonačelničkom (su)odgovornošću? Recimo, u slučajevima Gredelj, Zagrepčanka, Sopnica-Jelkovec, Terme Zagreb, novi tramvaji i autobusi, gradnja vodovoda i kanalizacije, cesta… Što je građanima donio u vreći bez dna zvanoj Snježna kraljica, osim iritantnog guranja pred sljemenske tv-kamere u besplatnom sponzorskom skijaškom ruhu? Kakvu je ulogu imao u masovnoj podjeli gradskih stanova „zaslužnima“, masnim predizbornim donacijama čak u BiH, povećanju broja taksi-dozvola, odobrenjima besplatnog prijevoza i parkiranja, gradnji „zlatnih“ WC-a, ZET-ovih kioska i stajališnih nadstrešnica, fontana…? Sve bez novca, na kredit, kamata nebitna… Gdje je završio famozni „londonski zajam“? Kako je u zadnji tren zaustavljena suluda ideja o gradnji drugog promašenoga gradskog naselja, osim Sopnice-Jelkovec?

Holding je osnovao sam Bandić s frendom Slobodanom Ljubičićem Kikašem, kojeg je stavio za šefa i svojim potpisom na Kolektivnom ugovoru uveo u tom mastodontu radne uvjete iz snova. Navodno je dugo koristio Holding i kao privatnu banku. Sad je Kikaša vratio na isto mjesto i dvoglasno opalio po dugovima i podobničkom zapošljavanju, iako to nije isključiv grijeh Ive Čovića i SDP/HNS-a, nego uvelike i njegov. Makar po zapovjednoj odgovornosti!

Korijenje tih 3,5 milijardi kuna duga seže duboko u razdoblje kad su Bandić i Kikaš vedrili i oblačili i Holdingom i gradskim investicijama bez novčanog pokrića, odnosno kad je Bandić sam bio Skupština Holdinga. U dvije godine, otkad je SDP s partnerima preuzeo tu skupštinu, da su svaki tjedan zapošljavali jednog čovjeka, skupilo bi se 700, ali ne 2500 ljudi. Drugi gradonačelnikov frend, Pavle Kalinić, pristojno plaćen na izmišljanom radnom mjestu pročelnika Gradskog ureda za upravljanje u hitnim situacijama, požalio se kad su Bandića izbacivali iz SDP-a: „Mogu se sramiti mnogi koji će sada napadati Milana Bandića, jer im je zaposlio cijele obitelji“. Gradonačelnik se ne srami.

Građani ismijavaju u Večernjem listu Bandićevo: „Drž’te lopova!“ navodnim hitnim mailom njegova kolege gradonačelnika Palerma, sjedišta sicilijanske mafije: kako se u Zagrebačkom holdingu uspjelo u 18 mjeseci zaposliti 2500 ljudi i u što je uloženo 3,5 milijardi kuna!? Ako je samo Holding spiskao toliki novac, što se onda događalo s državnim proračunom kad i metropolom i Lijepom našom već 23 godine upravljaju podjednako stručni hrvatski domoljubi, neporočni u svakom smislu, pravovjerni u samo jednom smislu, politički svjesni i savjesni, demokratski neupitni…

„Po haaškom poučku i financijskim zakonima RH“, komentiraju u Večernjaku kritičniji Zagrepčani, „postoji jasno definirana zapovjedna odgovornost većeg broja visokoplaćenih, iskusnih školovanih ljudi zaposlenih u Gradu i Holdingu. Profesionalci,  visokoplaćeni stručnjaci naglo su i odjednom, preko noći, ‘otkrili’ da im nedostaje tri milijarde kuna! Pazite dobro, preko noći. A dolazilo je stotine tih financijskih visokoškolovanih zadnjih godina na posao, plaćali i ubirali novac, posuđivali i vraćali kredite bankama i nisu primijetili tri milijarde!? Iz daljine Zagorskog brega se vide samo dvije opcije. Prva je hitno pritvoriti u Remetinec barem dvadesetak najviše pozicioniranih financijaša zbog zločinačkog udruživanja ili nehata i nesposobnosti, davanja lažnih izvještaja da ne bi utjecali na svjedoke. Druga je natjerati tih dvadesetak do 50 akademski obrazovanih stručnjaka tijekom pritvora da bez utjecaja na svjedoke izdaju i to s nemaglovitim dokazima tko im je naredio da kontinuirano pokrivaju očito lažnim izvješćima tri milijarde, koje su ‘nestajale’ godinama, a ne sad iznenada.“

U tom stajalištu „običnoga“ građanina, kojem Holdingovi ovršitelji smjesta sjedaju za vrat ne plati li mu u roku makar i jednu kunu, sav je apsurd činjenice da za spiskane milijarde milijun Zagrepčana, kao i za stotine milijardi eura 4,3 milijuna hrvatskih građana – nitko neće odgovarati! Barem dok  netko normalan i politički savjestan ne preuzme kormilo.

Grad Zagreb samo je primitivna parodija stanja i funkcioniranja cijele Republike Hrvatske, koja iz dana u dan tone u sve dublji glib uglavnom zbog gluposti, besprimjerne gramzljivosti i nesposobnosti vlastitih vladajućih kasti. Hrvatska i njezina metropola odmah su po odvajanju od bivše SFR Jugoslavije, zahvaljujući nacionalističkoj euforiji HDZ-a i njegovih tadašnjih prvaka te ratnoj psihozi i privatizacijskoj pljački, ozakonili politiku kao unosan posao. Odbacili su štošta dobrog iz nekadašnje zajedničke države kao ideološki neprihvatljivo (industrijski i kulturni napredak, radnu sigurnost, poljoprivrednu samodostatnost…), a pod novogovornim nazivljem zadržali i „unaprijedili“ nevaljalo (socijalnu nejednakost i nesigurnost, kriminalnu privatizaciju, braniteljske povlastice…). Taj nakaradan slijed događaja već se grdno osvećuje i vjerojatno nije daleko od pameti možebitan stjecaj međunarodnih okolnosti, koji će opet na neodređeno vrijeme ugasiti postignut državni proplamsaj i sve državotvorne nade vratiti u hrvatski san s neizvjesnim trenutkom buđenja.

Ni zagrebačka perspektiva s 25.000 činovnika u Holdingu i gradskoj administraciji nije film koji bismo rado gledali. Iskustvo je na strani najvjerojatnijeg pesimističkog raspleta, jer će se rješenje već od rane jeseni, očekivano, tražiti u džepovima građana. Nitko drugi neće ni podmiriti dugove niti namrijeti novac za „nove projekte“, uglavnom iz alkemičarskog laboratorija „Kula od karata“. Najava otpuštanja 1500-2500 prekobrojnih („čovićevaca“, koje su zaposlili SDP i HNS?) i 20-postotno kresanje plaća populistička je prašina u oči javnosti, jer 130 ušteđenih milijuna godišnje nije nikakva zakrpa na raspukloj vreći dugova. Ali, poskupjeti Zagrepčanima vodu, grijanje, plin, struju, gradski prijevoz, prirez, poreze, naknade, takse, participacije… e, to je već provjeren „izlaz u nuždi“. Ili, „bolni rezovi“ u kombinaciji s novim kreditima!?

Bildanje starog duga u celofanu „uvođenja reda u naslijeđeni nered“ kao nagrada Zagrepčanima za izborno povjerenje? Umjesto da pravna država, što bi morala po službenoj dužnosti, počne ustrojavati kolonu krivaca s uputnicama za dugogodišnji boravak na prisilnom radu iza rešetaka, SDP/HNS-ovog Kurtu će zamijeniti Bandićev Murta i – sve će opet biti kao dosad. Ista meta, isto odstojanje! (Marijan Vogrinec)