9. 01. 2013

Petlja na Trnju treba bukobrane

Petlja na Trnju treba bukobrane

Trnje je jedan od zagrebačkih kvartova u širem zagrebačkom središtu.  Ovo “šire središte” bi trebalo pojmiti uvjetno, jer ako iz skoro svakog dijela naše gradske četvrti možemo za dvadesetak  minuta pješice  doći do Zrinjevca, onda i nismo tako daleko od središta Zagreba. Ta je gradska četvrt nastala na mjestu nekadašnjeg prigradskog naselja Trnja (sela), s  južne strane ograničenog obalama Save, a sa sjeverne Vukovarskom  ulicom.  U Trnju su se u prošlosti  gradile isključivo obiteljske kuće, a  početkom širenja  Zagreba  i urbanizacijom  počinju  se podizati i prve stambene zgrade. Tadašnje su zgrade bile primjerenije čovjeku i njegovim dnevnim životnim potrebama, nego današnja mastodont-naselja poput Jelkovca  ili Novog Zagreba,  građenog  šezdesetih i sedamdesetih godina  prošlog stoljeća.  Zgrade su bile katnice i pomalo su sličile obiteljskim kućama koje su  ih okruživale.  Takova gradnja karakteristična je za naselje Sigečicu, u samom srcu Trnja.

Paralelno sa širenjem grada,  krajem šezdesetih godina  gradile su se i proširivale prometnice.  Gotovo je kroz samo Trnje, odnosno Sigečicu, prolazio nekadašnji autoput  Bratstva i  jedinstva,  nekad  žila kucavica  prometa i transporta  bivše  Jugoslavije. Bila je sve bliže naseljenim kvartovima koji su  samo čekali  mig kako bi ga  preskočili. Zagreb se nezadrživo  nastavio širiti prema jugoistoku,  prema obalama Save.  Mig je došao  izgradnjom cestovne petlje,  koju su  prometni stručnjaci  isplanirali i  izgradili radi toga da autoput više ne bude zapreka širenju grada, odnosno da djelomično  postane i gradska prometnica (što je dugo i bio). Grad je konačno mogao disati i više ništa nije moglo zaustaviti  njegovo širenje  prema i preko Save. Bio je to svojevrsni infrastrukturni temelj za nastavak širenja Zagreba.

Urbanisti su odahnuli, jer je jedna velika prepreka  preskočena, no javio se i veliki problem koji su sve gradske vlasti od izgradnje nastojale gurnuti što dublje pod tepih. Problem se zvao i još se zove – buka!  Petlja je izgrađena na nekoliko razina s prometnicama koje se međusobno obilaze.  Petlja je na pojedinim mjestima izgrađena toliko blizu stambenih zgrada da stanari gotovo ne mogu istresati ni krpu za prašinu sa svojih balkona, a da ne zapnu za zaštitnu ogradu petlje. Jedva se može zamisliti kolika ih nesnosna buka svakodnevno izluđuje dok im pod prozorima prolaze tisuće osobnih automobila, kamiona, motocikala… Danju i noću. Da se i ne govori o smogu i prašini, nesnosnom zagađenju koje im uništava zdravlje. No, buka je stalno prisutno i tihi je ubojica, trovačica zdravlja ljudi prisiljenih živjeti uz samu petlju.

Možda se u vrijeme izgradnje nije znalo za to (sumnjam!), ali danas se relativno jednostavno riješava problem buke s prometnica uz stambene objekte.  Bukobrani, kakvih je mnogo na pojedinim dionicama naših autocesta, mislim da bi učinkovito riješili problem koji već godinama muči Zagrepčane koji stanuju uz cestovnu petlju.

Držim da će to biti jedan od prvih laburističkih  prijedloga za rješavanje kad dođemo u poziciju predlaganja rješenja za vruće probleme  na Trnju/Sigečici.

Igor Matijevac
Ogranak Trnje
Hrvatski Laburisti – stranka rada