28. 12. 2012

Glas naroda: “Riblja čorba u Bandićevoj vikendici”

Treba li dvostruki četnički vojvoda Bora Đorđević, osnivač i frontmen srbijanskog benda Riblje čorbe, održati sa svojom grupom koncert u Zagrebu? To se pitanje više puta potezalo zadnjih godina u hrvatskoj metropoli, ali – bez suvislog odgovora. Načelno, jedni su bili za, a drugi beskompromisno protiv. I točka.

Prošlog vikenda, međutim, prividno je mirne vode opet uzburkao upravo zagrebački gradonačelnik Milan Bandić iz svečane lože u prepunoj beogradskoj Kombank areni, gdje je zagrebačko Prljavo kazalište nakon 26 godina prekogranične apstinencije raspametilo više od 13.000 fanova. U Beogradu se, kaže, odlično proveo, pa izdiktirao novinarima: „Ako oni budu zakazali koncert u Zagrebu, imat će podršku grada, apsolutno! Dobit će sve potrebne dozvole i sve što treba kao što su ‘Prljavci’ dobili u Beogradu. Nema nikakvog razloga da ne bude tako. Neka ljudi pjevaju. Ako nađu svoj interes, naravno, neka dođu“.

„Da bih ja došao u Zagreb, tražim da me službeno pošalje država Srbija“, odmah mu je u tamošnjim medijima odgovorio Bora Čorba. Iako je godinama, dok je bučno četnikovao na srbijanskoj javnoj i političkoj sceni, tvrdio kako mu ne pada na pamet nastupati u ustaškoj Hrvatskoj, poslije se predomislio. U tiražnim beogradskim Večernjim novostima precizirao je: „Ako me vojvoda Toma Nikolić (aktualni srbijanski predsjednik, op. aut.) pošalje u Hrvatsku, s velikim zadovoljstvom ću, ako sam dobrodošao, tamo otići.“

To bi, pojašnjava, bila gesta dobre volje. Kakve? Čije? Zašto? Možemo samo slegnuti ramenima, pa se složiti ili ne složiti s njegovim samodopadnim mudrovanjem: „Čorba u Hrvatskoj ima fanove koji nas vole iskreno, koji se natječu tko će biti na više naših koncerata u Sloveniji i koji tetoviraju znak Riblje čorbe na ruci. I ima ih koliko hoćeš, iz Čakovca, Varaždina, Zagreba, Istre, čak iz Splita. Njima ne smeta to što sam Srbin niti meni smeta što su oni Hrvati. Jednostavno, slušamo rock’n’roll“.

Nema dvojbe o tome trebaju li Zagreb i Beograd razvijati dobre susjedske odnose, ponajprije gospodarske i kulturne, na obostranu dugoročnu korist. Dakako da trebaju. Ali, sasvim je upitno koliko tim pozitivnim i civilizacijskim proeuropskim nastojanjima može pridonijeti jedan Bora Čorba i opskurni klonovi iz njegovog ideološkog i mentalnog kruga. Rock’n’roll je nešto univerzalno, čemu se valja pokloniti s poštovanjem i uvažavanjem, ali ta je vrijednost u Čorbinom slučaju u debeloj sjeni negativnog ozračja šovinističke mržnje, krvave kame i agresivnog velikosrpstva protiv svega što simbolizira upravo Zagreb, a to svojim djelovanjem emanira baš Bora Čorba prošlih više od 20 godina. Takvu javnu i medijski osmišljenu ultrašku poruku, u usporedbi s Borom Đorđevićem, nije moguće naći na hrvatskoj strani, osobito ne u Zagrebu.

Mudre riječi umirovljenoga generala Ante Gotovine na zagrebačkom Trgu bana Jelačića, neposredno po slijetanju iz Haaga, definitivno su zatvorile usta i malobrojnom crnom zdrugu pritajenih hrvatskih guslara nacionalne isključivosti i teritorijalne megalomanije.

I, Bandić bi u tim okolnostima dovodio u Zagreb Boru Đorđevića s Ribljom čorbom da, već svojom pojavom i svime što mu ime podrazumijeva, četnikuje usred hrvatske metropole! Zagreb nije Beograd, gdje prepuna Kombank arena mrtvački zašuti već na prve taktove „Ruže hrvatske“ i gdje, kao i u cijeloj zemlji Srbiji, gotovo svaki drugi građanin na izborima glasuje za likove s kokardom na šubari. Zagreb i Hrvatska su nešto sasvim drugo i neusporedivo prihvatljivije.

Bandić jest zagrebački gradonačelnik, ali nema mandat da u ime i za novac građana dovodi nepozvane goste u hrvatsku metropolu. Kvaliteta svirke s tim nema nikakve veze. Pa ni to što Seka Aleksić, Jelena Karleuša, Lepa Brena, Miroslav Ilić i slični iz srbijanske turbofolk ergele već godinama širom Lijepe naše bacaju u trans i zakuhavaju krv „glazbeno svjesnog“ hrvatskog puka.

Zagrebački gradonačelnik, na svoju sreću, nije iskusio stravu četničkih pirova vampira u Vukovaru i na Ovčari, u Srebrenici, Škabrnji, Bučju, Begejcima, Stajićevu, Manjači…, a na nesreću nije ništa naučio ni iz dokumentanih svjedočenja o dimenzijama posljedica koljačke ideologije bradonja pod crnim zastavama s mrtvačkom glavom. Dvostruki četnički vojvoda s tetovažom koja ne ostavlja mjesta dvojbi personifikacija je te jeze. Pa, ako baš želi, neka Bora Đorđević i Riblja čorba o privatnom trošku zabavljaju Milana Bandića i prijatelje u njegovoj vikendici. Zagrebu Bora Čorba ne treba ma kako svirao.

Marijan Vogrinec