8. 05. 2013

Silom prilika, mi kočimo uzbrdo

Znamo za koga se kaže da uzbrdo koči ali, uzbrdo kočimo i mi, stanovnici Svetog Duha, iako nismo «udareni mokrom čarapom.» Mi doslovce kočimo uzbrdo, a nizbrdo poskakujemo po uspornicima izigravajući plovidbu kaskadama. I naravno, uništavamo svoja vozila i praznimo ionako šuplje džepove.

Kad sam na autu mijenjala bobinu i amortizere, stručnjak mi je objasnio da ti dijelovi najviše stradavaju od nenormalne trešnje na uspornicima.

Pitam se, čemu uopće služe uspornici u ulici kakva je Sveti Duh, u kojoj zavoji i nizbrdica ne dozvoljavaju brzu vožnju, a još manje kad se vozi uzbrdo pa se pitamo, zašto su uopće postavljeni «ležeći policajci» upravo na tom dijelu zavojitih uspona. Čemu služe osim uništavanju vozila i nerviranju vozača? Služi li se taj stručnjak što određuje kritična mjesta za postavljanje uspornika, logikom, ili je naprosto nečiji cilj da se upotrijebi što veći broj tih čudovišnih prepreka kako bi nas još više ozlojedili?

Autobusi i komfornija, široka kola, mogu usporenom vožnjom zajašiti onu grubu izbočinu uspornika oštrih rubova, ali mi, koji vozimo skromni, manji automobil, to nismo u stanju, a kad netko živi na kraju Ulice Sveti Duh, u naselju u kojem do tri kilometara udaljenosti nema trgovine, mesnice ni kioska, auto nije luksuz već životna potreba.

Bilo bi dobro da mjerodavne institucije preispitaju ovaj problem građana Ulice Sveti Duh, te da se uklone uspornici s mjesta gdje nisu potrebni.

Marija Jasić, ogranak Črnomerec