19. 03. 2013

Svjetski dan socijalnog rada

Dana 19.03. obilježava se Svjetski dan socijalnog rada, sa zajedničkom temom “Promicanje socijalne i ekonomske jednakosti”. U Gradu Zagrebu organiziraju se razne tribine, okrugli stolovi, radionice i Dani otvorenih vrata centara za socijalnu skrb, a sve s ciljem promicanja pomoći najosjetljivijim skupinama i upoznavanja građanstva sa djelokrugom rada Centara za socijalnu skrb.

Djelokrug rada centara za socijalnu skrb je širok i šarolik a porastom nezaposlenosti i siromaštva svakodnevno raste broj korisnika i zahtjeva. Sadašnja djelatnost obuhvaća:

  • socijalnu skrb
  • zaštitu djece
  • podršku obiteljima
  • brigu o mladima
  • brigu o osobama s invaliditetom
  • brigu o odraslim osobama
  • udruge, humanitarnu pomoć i volonterstvo
  • međunarodnu suradnju

Ulaskom Hrvatske u EU očekuje nas proširenje djelokruga jer će se Republika Hrvatska susresti s povećanim brojem imigranata. Koliko je sustav socijalne skrbi pripremljen za to i postoje li specijalizirani socijalni radnici za rad s imigrantima sada kad je financiranje Centara prebačeno na jedinice lokalne samouprave?

Situacija ni sada u socijali nije sjajna, pogotovo kad svakim danom raste broj naših sugrađana sa blokiranim bankovnim računima, kad svakodnevno ostaju bez svojih radnih mjesta i prihoda. Sukladno tome raste broj korisnika pučkih kuhinja, koje se sada financiraju iz sredstava lokalnih samouprava.

Kako ćemo promicati socijalnu i ekonomsku jednakost kad u Gradu Zagrebu i posljednjih dvadest godina nije izgrađen niti jedan dom za stare i nemoćne osobe a statistički gledano na 10 mjestu na svijetu smo kao zemlja sa starim stanovništvom. Za smještaj u Dom čeka se između 4 do 8 godina – ako se dočeka. Zato kao gljive poslije kiše niču privatni Domovi za smještaj starih i nemoćnih osoba gdje ćete biti smješteni i za 30 minuta, naravno ako možete platiti u prosjeku između 300 do 700 €. Toliko o jednakosti.

2011. godina bila je Europska godina volonterstva i promicanja i razvoja volonterskog rada u suvremenom društvu. Nakon dvije godine to je još uvijek kod nas u povoju a volonterstvo bi, po mom mišljenju, trebalo biti uključeno u rad Centara za socijalni skrb na lokalnoj razini , preko mjesnih odbora. Sada volonterstvo najviše funkcionira kroz rad pojedinih udruga.

Koliko smo po tom pitanju spremni za Europu? U CZSS Zagreb na nivou podružnice bilo bi potrebno organizirati edukacije o mogućnostima pružanja i primanja volonterske pomoći, raditi na promicanju volonterske aktivnosti, poticati i ostvarivati suradnju sa tijelima lokalne samouprave i udrugama iz nevladinog sektora. Educirati volontere u razvijanju etičkog odnosa volonter -korisnik, osnovati službu za koordinaciju rada volontera, njihovu superviziju i evaluaciju njihovog rada.

Centri za socijalnu skrb trebali bi biti nositelji volonterskog rada u društvu i organizatori volonterstva u zajednici za humanije društvo i ostvarivanje socijalne pravde. Socijalni radnici trebaju raditi u suradnji s psiholozima, pravnicima i defektolozima. Često se postavlja pitanje o njihovoj kompetenciji i resursima, međusobnoj suradnji i odgovornosti.

Novim Zakonom o socijalnoj skrbi nadali smo se lakšem i bržem rješavanju brojne problematike ali izostali su očekivani rezultati.

Morat ćemo dobro zasukati rukave i svatko od nas u svojoj zajednici promicati volonterstvo i socijalnu osjetljivost želimo li biti na tragu promicanja socijalne i ekonomske jednakosti.

Vlasta Medar