21. 05. 2013

Vežite se, propadamo!!!

Vežite se, propadamo!!!

Zagrebačka zrakoplovna tvrtka državnog značenja i ponosa već najmanje pet godina djeluje kao lažna viagra, kupljena u lutrijski neizvjesnoj internetskoj prodavaonici iz neke azijske zabiti. Umjesto da diže, učvršćuje te širi ugodu, radost i zadovoljstvo svojim korisnicima, spušta im raspoloženje i baca ih u očaj.  Croatia Airlines ovih je dana u svim top vijestima u zemlji, a pobunjeni piloti i stjuardese u štrajkaškim odorama upozoravaju megafonima i s transparenata: „Vežite se, propadamo!!!“ Je li uistinu do toga došlo, pa je onda i razumljivo što se Uprava i leteći djelatnici jednostavno ne mogu dogovoriti?

Državna kompanija na zagrebačkoj adresi proživljava dramu koju možda i neće preživjeti, jer joj sve ključne okolnosti rade o glavi. Sanacija gubitka u poslovanju totalna je enigma za očito nesposobno poslovodstvo, a bilo kakav pokušaj da se godišnje uštedi kojih 17,5 milijuna kuna na primanjima zaposlenika u startu se dočekuje na nož. Gubitak veći od 400 milijuna kuna svakim se danom štrajka povećava za milijun i gura kompaniju u propast. Država je koncem prošle godine dokapitalizirala Croatia Airlines s 800 milijuna kuna, a EU uvjetuje 50-postotni vlastiti udjel kompanije (kontribucija u dokapitalizaciji), kojeg novca na Plesu nema. Plan restrukturiranja nasukao se na oštre hridi.

Crni scenarij za Croatia Airlines, nekad ponos zagrebačkog i hrvatskog zračnog prometa, svakim danom poprima sve dramatičnije tonove. Više nije isključeno da će tog zračnog prijevoznika pogoditi ista sudbina koja je oborila sa svjetskog neba  švicarski Swissair (2003. godine), mađarski Malev (2012.) i još neke kompanije u Europi i na drugim kontinentima. Je li za hrvatske okolnosti izlaz u eutanaziji gubitaša Croatia Airlinesa te osnutku nove zrakoplovne tvrtke kao što su, recimo, postupili Švicarci s Air Swiss, Belgijanci sa Sagenom, a Mađari uvođenjem low-cost letova? Možda. Treba stručno procijeniti.

U tom bi nam slučaju kao oko u glavi vrijedio strateški partner, ne samo zbog svježeg kapitala. Ali njega u složenim okolnostima svjetskog zračnog prijevoza nema ni na vidiku. Još manje radi „podebljanja izgleda“ kroničnoga gubitaša Croatia Airlinesa u ostvarenju plana restrukturiranja, koji je Uprava svojedobno, zbog „luksuznih potreba“ i prepotentne komocije ministra pomorstva, prometa i infrastrukture Siniše Hajdaša Dončića, predstavila u skupom hotelu Esplanade umjesto u svojim prostorijama na Plesu. Ministru se jednostavno nije išlo tako daleko, zamislite, ni desetak kilometara od zgrade ministarstva na Prisavlju 14 do upravnih odaja Croatia Airlinesa. Iako je „štedljivi“ ministar mogao pješice od svog kabineta do raskošne dvorane u Mihanovićevoj 1, s noge na nogu, desetak minuta lijepe šetnje preko Miramarske, e, nije. Zašto da službeni automobil ostane hrđati pred ministarstvom, a plaćeni vozač vrtiti palčevima kad porezni obveznici ionako plaćaju svakakve birokratske gluposti.

U svoj toj štrajkaškoj gunguli i još jednoj tipičnoj zagrebačko-hrvatskoj priči o gospodarskom slomu nekad uglednih i jakih tvrtki te moralnoj pustinji u glavama neposrednih političkih aktera zajedničke nam razvojne tragedije, koliko-toliko psihički još normalnom građaninu preostaju samo nevjerica i zgražanje. Kolovođe sindikalnog bunta na Plesu imaju plaće, radne uvjete i povlastice o kojima onih blizu 400.000 nezaposlenih u Hrvatskoj i 100.000 koji rade, a mjesecima ne primaju ni crkavicu od 2500 kuna, ne mogu ni sanjati. Sindikalna čelnica stjuardesa Ivana Lojo pokušala je zatajiti da joj je plaća 14.000 kuna mjesečno, a kolegici Tanji Mirić neznatno niža… Kontrolori letenja, objavljuju mediji, u zadnji su tren odustali pridružiti se štrajku „kabinaca“, a ljeti znaju zaraditi i 65.000 kuna mjesečno! U obrani svake te masne kune leteći su djelatnici Croatia Airlinesa spremni prosvjedovati i do Sudnjeg dana! Makar i cijela kompanija propala!?

„Ne štrajkam za sebe, nego za potplaćene kolegice“, tvrdi Lojo, jer tako potkoženi štrajkaši ne nailaze na simpatije u javnosti. Pa, kad ju je sramota tolike plaće, neka dio podijeli kolegicama i savjest će joj biti čista. Demagogija ne pali. Neka Lojo i njoj slični u Croatia Airlinesu pitaju koleg(ic)e, recimo u Ryanairu ili kojoj još većoj svjetskoj aviokompaniji kako, koliko i za kakve plaće rade. Posramit će se. Slično vrijedi za primanja poslovodstva i djelatnike drugih službi Croatia Airlinesa, gdje se godinama široke ruke dijele nenormalno debele platne vrećice s desecima tisuća nezarađenog novca. Kompanija, nismo zaboravili, dugo već zarađuje samo – milijunske gubitke, pa već po pučkoškolskoj računici ne bi mogla namaknuti novca ni za najbjednije plaće.

Večernji list je ovih dana istraživao, pazi sad – nizozemski život predsjednika Uprave Krešimira Kučka. „Njemu Croatia Airlines plaća, iako radi u Zagrebu, leasing automobila, gorivo, mobitel i zdravstveno osiguranje u Nizozemskoj, kamo on redovito odlazi svaki vikend“, piše Večernjak. „Mjesečno za te njegove troškove CA plati oko 2000 eura. Kučko je do dolaska na jesto predsjednika Uprave CA bio šef predstavništva hrvatske nacionalne aviokompanije za zemlje Beneluxa i živio u Amsterdamu. Nakon što je 1. rujna prošle godine, kao prijatelj premijera Milanovića, čija je majka usto prijateljica s Kučkovom majkom, ustoličen na čelo CA, njegova je obitelj ostala živjeti u Amsterdamu i to je razlog njegova svakotjednog odlaska u Nizozemsku. A ondje je zadržao povlastice koje je imao kao šef predstavništva i sad kad je predsjednik Uprave CA. Tako mu CA i dalje za najam automobila u Amsterdamu plaća mjesečno 850 eura. (…) Usto, CA mu plaća i troškove za gorivo za taj automobil u Nizozemskoj, a ti računi dosežu i do 300 eura.“ Zagrebački gubitaš plaća, iz džepa naših poreznih obveznika, privatne troškove svom šefu u stranoj zemlji! Pa, gdje toga još ima, osim u Hrvatskoj koja i sama tone u totalnoj neimaštini!?

I onda državni blagajnik Slavko Linić ima obraza ljutito dizati kažiprst: „Croatia Airlines neće više živjeti na teret poreznih obveznika!“ Po istoj logici, građani bi trebali pitati premijera Zorana Milanovića i ministra Linića kako to njihova trenutno vladajuća kasta, uključujući predsjednika RH Ivu Josipovića, mogu tako raskošno živjeti na teret poreznih obveznika kad im je država u debelom minusu, gospodarstvo u rasulu, a narodu pada životni standard i masovno tone u siromaštvo. Zašto se tvrdoglavo prave da ne čuju zdravorazumski prijedlog predsjednika Hrvatskih laburista – Stranke rada Dragutina Lesara o tome kako bi u skladu sa stanjem u zemlji bilo prirodno, makar za petinu, smanjiti mjesečna primanja državnih dužnosnika!? (Marijan Vogrinec)