14. 01. 2013

Zagrebački komunalni otpad – pogled u budućnost

Zagrebački komunalni otpad – pogled u budućnost

Uvod

Prošlo ljeto bili smo svjedoci nemilih događaja koji su se odvijali na i zbog zagrebačkog odlagališta otpada Jakuševac- Prudinci. Kratkotrajna blokada odlagališta pretvorila je Zagreb u smetlište. Pitanje komunalnog otpada i njegova odlaganja postaje političko pitanje, trenutno lokalnog karaktera, ali će se uskoro pitanje dići na višu razinu. Europskim direktivama nalaže se postizanje odgovarajućih ciljeva, ukoliko države ili regije nisu sposobne učinkovito gospodariti otpadom plaćaju visoke novčane kazne.

Ovdje se predstavlja rješenje kojim se u kratkom roku (kroz tri godine) postižu ciljevi koje nalažu europske smjernice u gospodarenju otpadom, bez opterećenja gradskog budžeta i u korist građana.

Zagrebačka svakodnevnica

Na zagrebačkom odlagalištu otpada, smještenom u blizini gradskih vodocrpilišta godišnje se odlaže oko 330.000 tona komunalnog otpada. Svaki stanovnik grada godišnje odloži oko 415 kg otpada. Odlaže se 94% otpada uz cijenu od 403 kn/t. U cijeni odlaganja uračunata je i naknada za umanjenu vrijednost nekretnine koja se isplaćuje žiteljima naselja Mičevac i Jakuševac u iznosu od 63 kn/t odloženog otpada. Prema naknadi za zbrinjavanje otpada koja se mjesečno dostavlja kućanstvima procjenjuje se da ukupna godišnja cijena sakupljanja i odlaganja građane stoji oko 280 milijuna kuna. Međutim, komunalni otpad nije jedini kojeg treba redovito i sigurno zbrinuti: na skladištu pročistača otpadnih voda pohranjeno je 280 tisuća tona otpadnog mulja (gradi se novo skladište), zagrebačke bolnice i medicinske ustanove godišnje proizvedu oko 3.000 tona infektivnog otpada kojeg je prije odlaganja potrebno obraditi.

Godišnjim količinama otpada proizvedenim u Zagrebu može se ispuniti prostor nogometnog stadiona visine 50 metara. Sa odlagališta se u atmosferu osobodi do 100.000 tona ekvivalentnog CO2 (svi staklenički plinovi svedeni na količinu ugljik-dioksida) ili oko 5% ukupnih emisija za grad Zagreb (sve emisije CO2 iz proizvodnje toplinske i električne energije).

Pogled u budućnost

Prema sastavu i količini komunalni otpad može se podijeliti na otpadne sirovine i ostatni otpad. Otpadnim sirovinama smatraju se svi materijali koji se, jednostavnim izdvajanjem iz otpadnih tokova već u kućanstvu te prijevozom do sortirnica na obradu (razdvajanje, prešanje, baliranje), pripremaju za daljnju materijalnu oporabu.

U zagrebačkom komunalnom otpadu ima do 50% korisnih sirovina i prema sadašnjim cijenama ti materijali (tekstil, drvo, plastični materijali, metali, staklo, papir, karton) godišnje vrijede oko 95 milijuna kuna. Izdvajanjem istih, njihovom obradom i prodajom, cijena odvoza i odlaganja otpada mogla bi se smanjiti za 75%. Izdvajanjem korisnih sirovina iz otpada smanjuje se emisija CO2 za 30.000 t, a sakupljanje i obrada  osigurava do 3.000 radnih mjesta.

Ostatni otpad predstavlja sve ono što se ne može materijalno oporabiti: ostaci od pripreme hrane i obroka te male količine opasnog otpada koji nastaje u kućanstvu (baterije, žarulje, lampe, lijekovi), a mogu se naći u tokovima otpada. Kad se izdvoje opasne tvari, ostaje otpad koji predstavlja gorivo. Ostaci od pripreme hrane i obroka nisu pogodni za kompostiranje. Tako dobiveni kompost je veoma loše kvalitete i potpuno neupotrebljiv. U modernim energanama neoporabljivi neopasni otpad obrađuje se termički na temperaturama višim od 2000°C, a produkti su vodik i CO2. Iz vodika se na plinskim turbinama dobiva električna energija, a pregrijana vodena para koristi se za zagrijavanje objekata, tehnološke procese i sl. Energana na otpad osigurava godišnje 0,5 TWh (električne) i 0,45 TWh(toplinske) energije ili oko 15% energetskih potreba grada Zagreba te još 70 radnih mjesta. Proizvedeni CO2 se ne oslobađa u atmosferu, već pohranjuje i prodaje za potrebe prehrambene, metalurške i dr. industrije te za proizvodnju povrća i voća u staklenicima. Energana na otpad je moderni pogon u kojem se može obraditi i energetski iskoristiti otpadni mulj iz pročistača, infektivni otpad te nesanirani dijelovi deponija. Energetskom oporabom ostatnog otpada godišnja emisija CO2 smanjuje se za 320.000 t ili 13% ukupnih emisija za grad Zagreb (u odnosu na emisije iz 2008.).  Cijena električne energije dobivena iz energane na otpad uz rok trajanja pogona od 15 godina iznosi oko 22 lp/kWh (nešto malo više od cijene energije dobivene iz hidroelektrane). Oslobađanje po život opasnih plinova kao furana, dioksina i sl. u ovakvom pogonu nije moguće, jer se prije obrade otpada cijeli sustav predgrijava sagorjevanjem prirodnog plina.

Obradom ostatnog otpada u energani troškovi gospodarenja se dodatno smanjuju, a na deponij odlaže samo 3 do 5% otpada koji se ne može ni energetski ni materijalno oporabiti.

Zaključak

Oporabom korisnih sirovina i termičkom obradom ostatnog dijela otpadana odlagalište bi se dnevno deponiralo do 60 tona.  Uz iste cijene odlaganja i sakupljanja to godišnje iznosi 20 milijuna kuna.

Gospodarenje zagrebačkim komunalnim otpadom u budućnosti mora biti na korist građana. Komunalno društvo iz pružatelja usluga odvoza i deponiranja mora postati nositelj gospodarenja otpadom. U europskoj regulativi komunalni otpad smatra se alternativnim obnovljivim izvorom energije.

Predloženim načinom u roku od tri godine smanjuju se emisije CO2 za 15%, a iz otpada (obnovljivog izvora) osiguralo bi se 15% energetskih potreba grada.

Daljnje prednosti nisu mjerljive, ali svakako nisu beznačajne: uvođenje reda u sustav gospodarenja otpadom, povećanje tehnološke razine i javnog standarda grada te na kraju veoma važno – očuvanje zagrebačkih vodocrpilišta.

Odbor za ekologiju i zaštitu okoliša
podružnice grada Zagreba
ekologija.okolis@zagreb.laburisti.com